subota, 15. veljače 2020.

Mate Milas | Kip



Klesao je sreću kao kamen
Nebrojenim udarcima dlijeta
U kresanici ostavio znamen
Na sve trude bremenitih ljeta

Milinom bi proželi ga srsi
Kad gledao bi lik u stijeni
Od ponosa nadimale prsi
Kad su drugi bili zadivljeni

Jednog jutra uzbune se ptice
Ćuteć porod potmuloga bijesa
Stamen kipu zadrhtalo lice
Tutnji srdžba ubojita trijesa

Sva se sreća rasula u trenu
Jedan život pretvorio u sjenu

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.