Kolumne

utorak, 25. veljače 2020.

Katarina Zadrija | Kak jutre na kipeca deti




Kak jutre na kipeca deti
Ljepota gda zvirkem zvira,
Gda dan krmežljive oči otpira?

Kak z olovku na papiera deti
Drteči veselji list
Gda rosa ga vmiva?
Tiča gda budnicu popieva?

Gda gruntaš kak jutre na kipeca deti
Bieli dan zlatem več svietli.
Če jutre si niesi vu glave narisal,
Če niesi ga ni z olovku zapisal,
Zabadaf je poupe otpirale
Če cvetje opoldaniešnje ga je zabile.

Gda cvietje trudnu glavu k zemlje prigiblje,
Gda rosa ga znojuč vmiva,
Zmisli se jutra kej glibouke negde počiva,
Znojuč grunta, o njemu sniva.
Autor : Katarina Zadrija
Šuma moja draga 

Kak v krile materine
K tebe dok dojdem
Nasopsti se duhe tvoje nemrem,
Gda  ti me privijaš.

Znam, poznaš me.
Kak moja, tak i tvoja prsa se dižu
Jednake, takt srca tvega
Mene ritam daje.

Upijam te.
Duhu tvoju v sake pore
Kouže svoje nosim.
Kam god išla tu noutre,
Baš noutre gliboke
Vu mene si ti.

Meki mehenj mi godi.
Perzijskoga saga takvoga
Na svietu nie.
Pod krošnjami tvojemi
Sigurna sem od sega zloga
Ne bojim se ničega.

Ni strašljiva srna mene se ne boji.
Zajec skačec skakati bi me nafčil,
Z doumlju se naganjal, koji prvi bi bil
Za nagradu bi zajcovu detelju dobil.

Jež, ta kugla bodljikava
Rada bi od listja suvoga
Postelj mi pripravil.
Kak svoju saki bi rada tu me ostavil.

Navek gda k tebe se navračam
Kak da dimam idem se čutim.
Šuma moja draga
Kam god da krenem z doumlju si ti.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.