Kolumne

srijeda, 5. veljače 2020.

Igor Petrić | 2 + 2 = 5.6 ili tako nešto


(glineni golubovi ne lete visoko)

Snalaziš se!Još uvijek?
Pitaš li se ponekad
zašto je baš ovako, a ne drugačije.
Pogledaj oko sebe. Pogledaj u nebo.
Pogledaj zastave. Vijore iako nema vjetra.
Boje na njima iste su
tek kad padne noć i ugase se svijetla.

Zamisli, rođen si na pogrešnoj strani
u pogrešno vrijeme,
pod nekom tuđom zastavom.
Odjednom si netko koga nedovoljno poznaješ.
Pripadaš nekom sasvim drugom taboru,
U koži koju mrziš,
koja te smeta iz nerazumljivih razloga.
Koža kao koža, samo je koža,
uglavnom ista ali ne i za tebe.
Od malena truju te glupostima. Ti sve prihvaćaš
i ništa ne pitaš.
Ista ili ne, koža je ta koja jednostavno smeta.
Razumijem! Želiš ju skinuti
oderati s kostiju, sala, mišića, mesa.
Ljepljiva je i rastezljiva. Koža izdajnička
ne guli se lako i vjeruj mi, boli. Užasno boli.
Poput gumenih rukavica prianja
i ostavlja miris još danima.

Možda ti je teško zamisliti sebe u takvoj situaciji.
Bljuje ti se i na pomisao pripadanja njima,
ali što ćeš, sudbina ne pita. Prevrtljiva je
i samo se igra sa svima nama.
Kad umreš i kad se ponovo rodiš, ako u to vjeruješ,
rodit ćeš se kao
tko zna tko, tko zna kad i tko zna gdje,
ali… nema veze.
Bez obzira na sve
vidim dobro ti je,
Snalaziš se!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.