srijeda, 26. veljače 2020.

Denis Vidović | Patnje mladog anarhista


Nezgodno je kad idealna djevojka ne dijeli ideale. Vjerojatno nije ni svjesna koliku je revoluciju zatrla u korijenu.

„Želim apsolutnu slobodu!“ gorljivo sam objašnjavao djevojci najljepšeg osmijeha koja bi vjerojatno bila vrlo zainteresirana da je to bila. „Treba ukinuti državu!“

„Koju državu?“ pristojno će ona u nedostatku zanimljivog sugovornika.

„Sve države! Državu kao instituciju!“

„Aaa.“

„Država nas guši! Ograničava našu slobodu!“

„Pa kako bi živjeli bez države?“

„Ljepše i bolje! Da nema države sve što zaradimo ostalo bi u našim rukama! Da nema države ne bi uopće morali plaćati porez!“

„Protiv poreza si?“

„Da!“ zbili su se Kropotkin, Emma Goldman i Proudhon u jednu rečenicu.

„A kako bi ja dobila povrat poreza da nema poreza?“ dobroćudno  je uzvratila djevojka.

Najprije sam tupo blenuo, poput najsramežljivije kornjače povukao prvo glavu, a zatim i cijelog sebe, izmislivši da moram brzo u pekaru jer mi čuvaju zadnji burek. Ni bezvlašće ni ja nismo se nikad oporavili od tog neočekivanog udarca.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.