petak, 28. veljače 2020.

Božica Jelušić | Orašarska, lekcija o samoći





Preživjeli su zimu pod snijegom, sitni i tužni;
Zabijeni u blato, smeđi koštunjičavci.
Ulaze im pod ljusku korjenčići i mravci,
Dok uho zemlje sluša pušu li vjetri južni.

Čudno je vani i tmurno: padaju meteori.
Potres prodrma naglo pospane kuće i biljke.
Nabode se crn oblak na pozlaćene šiljke,
Rastu strahovi gdje se crna rupa otvori.

A ljudi su ko voćke što rode samo za se.
Ponekad plod ispuste, gotovo nehotice.
Dozivamo ih noću, sagnuvši k travi lice,
Iznova čudeći se što nam se ne oglase.

Zrcala našu povijest prekroje i iskrive;
Alati oštri i tupi stari voćnjak pometu.
Lekciju o samoći orasi predaju svijetu,
I kao naši dragi, samo neki prežive.

28. veljače 2020.

Flora Green

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.