Samo da vam kažem: Nije meni do tih dnevnih 100-tinjak lajkova, niti o njima ovisim. Imam za svaki dan u godini i pjesmu i neku primijenjenu mudrost, i fotku i portret i pune mape svega.Izađem u Borik, nađem okvir stare stolice, podmetnem dasku, smjestim se pod krošnju i imam studio, pun tišine i zraka, kakav se samo poželjeti može. Pometem neku olupanu staru bajtu, ubacim sanduk za voće i isprani gunj, na zid zalijepim plakat, oko praga porežem korove, i mislim da sam glavom i bradom Thoreau na tajnom zadatku.Tamo sam u procjep nekadašnjeg prozora sakrila olovku i drvene bojice, ne može mi nitko na svijetu ništa.Ne pada mi na pamet visjeti na računalu, zbrajajući kome se danas sviđam ili možda ne. Jučer sam , na primjer, vidjela žutog leptira u februaru, a neki dan čaplju dangubu na razmaku dvije ispružene ruke. Ne biste vjerovali čega sve vani ima!
Dakle, nema tih okolnosti i tih šupljih priča, u kojima ja ne bih mogla nešto napisati, narisati, pofotkati ili skicirati, odrecitirati ili prevesti, u slučaju da želim impresionirati "poštovani publikum".Potpuno sam nezavisna i slobodna u svom svijetu, čije se granice pomiču kako ja to želim. Međutim, uvijek sam mislila da ljude treba pokrenuti, podbosti, navesti na reakciju i razmišljanje, na kritički sud i oglašavanje. Stoga napravim epigram, aforizam, brzoleteću satiru na ono što se TRENUTNO DOGAĐA. Sa žaljenjem vidim da se neki sustežu oglasiti lajkom, jer još uvije u sebi nisu slobodni. Demokracije su puna usta, a starog "zorta" prema autoritetima pun je tur i ostatak tijela i uma. To mi je nezrelo, tragikomično. Ništa se neće promijeniti oko nas, sve dok se ne promijeni u nama samima. S figom v žepu ima samo soli na repu, dok lisice bježe u svoje zaštićene jazbine!
Nisu svi ljudi sposobni mijenjati svijet, niti tako treba biti. Šutnja ponekad viče više od grlenog deranja na trgu i na ulici. Ni od koga ne očekujem da funkcionira po mojim obrascima, niti da me u bilo čemu slijedi. Nego onako, nemojte me ni tapšati ni hvaliti daleko od očiju bližnjih, ne izlažući se nikakvom riziku. Kao što veli stari Tresikruška preko Hamleta: "Mi znamo što jesmo, ali ne znamo što možemo biti". Pa, razmislimo o tome kojih nekoliko sekundi.Uđimo u kritički dijalog, oponirajmo, dokazujmo!
Moglo bi biti zanimljivo i iznenađujuće.
F. G.
Fotografije: ČEGA SVE VANI IMA (Ivan Nivan /B. Jelušić) FIora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.