subota, 18. siječnja 2020.

Jasmina Burek | Isječak iz nekog oglasa



Još sedam minuta do buđenja.
Zaklopio sam oči kako bih te bolje promotrio
Previše spokojna da bi me sanjala
Ti
Okrećeš se lagano u smjeru istoka
Sunce je palo u tvoj dlan
Ali i to si prespavala
Prespavala si svu moju bol

Godine su izblijedjele tvoju ljubav
Pretočivši je u moju tugu.
Zašto tuge nikada ništa ne blijedi?

Nikada mi nisi ni trebala reći da si me prestala voljeti
Tada sam ti još mogao čitati misli
I u tom trenu prokleo sam tu svoju sposobnost.
Tražio sam godinama popadali sjaj iz tebe
I usput izgubio sebe.
Postavio oglas sa zamolbom: “Ako me tko nađe...”
Još se nitko značajan nije javio
Bilo je, doduše, nekoliko pokušaja
Čak i poneka dobronamjerna dama punijeg novčanika
I s pticom na ramenu
Ali ne bismo se razumjeli
Govorile bi na nekom jeziku predalekom od tvog
Pružio bih im konak, onako kavalirski,
Kad su već toliki put prevalile
Bile bi mi zahvalne na toj noći
I
Uvijek odlazile u nevjerici što ih ostavljam
A ja sam njima, kažu, kliknuo na prvu
Tja...
Nisi donijela zaborav u koferu - ponavljao bih svakoj isto
A bez zaborava ne mogu se sjetiti gdje sam nestao ja
U
Svoj ovoj priči između dva uzdaha

Previše je to tuge odjednom
Da bih imao vremena naučiti plivati
Još malo pa će završiti i posljednji moj grcaj
A ti ćeš mirno zaklopiti svoj kofer
Naviti alarm na nekoliko minuta ranije
Tek toliko da poremetiš rutinu
I izbaciš mene iz ritma
Uzeti kartu za putovanje
Jedna osoba, jedan smjer, jedan život
Iz jedne ladice pokraj moga uzglavlja
JEDNA I JEDINA TI

(Sliku mi, molim te, ostavi.
Za slučaj da te ipak odlučim isplakati)


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.