ponedjeljak, 4. studenoga 2019.

Luka Tomić | Napravi vrijeme


Pomisliti ne smijem
da nema ljubavi kada se pojavi tama k’o jesen
u kojoj uvenu svi skloni svjetlu
I kada se čini da svaku riječ svetu prekriži smrt
probudi me rukom koja drhti od nježnosti
Probudi me kad sam spreman izgubiti sve što si htjela imati
i ja ću priznati da sam zbog tebe promijenio svoje želje
u zajedničke napore da se naše mane do neba zavole

S tobom na rukama mogu prijeći preko nabujale rijeke straha
Bit ću plamen svijeće da se ugasim u tebi kad ti život ne ide
jer znam u mrak ćeš pobjeći da se namjerno oslijepiš
Neotkriveni jedno drugome, pokraj tebe disat ću drugačije
da osjetiš kako vrijediš

Napravi vrijeme da nitko nije prvi
gdje bi svi htjeli pobijediti za sebe
Strah u sumraku životnih boja snažno mlatara po licu ljubavi
Neću te skriti u nagon da svoj život sačuvam
do kraja ovog svijeta jer sam svemir u tvojim očima

Duša sneno gleda u zvijezde i čezne da se dogodi
pozdrav na odlasku samoće koja tugom čisti mjesto gdje
nismo tragovi ljubavi

Napravi vrijeme da nitko nije prvi
ali prvi sam ja kad te ljubim
Prvak u ljubavi što pleše po ringu tvojih usana
Treniram nježnost izgubljenu u šumi udaraca
Napravi vrijeme gorak okus i od laži, i od istine
Zbog tebe moje ruke trpe promašaje i gube, silno gube
da bi umorne na tvome licu duboko zaspale
duboko zaspale, do neba zahvalne
jer me voliš unatoč vremenu
u kojem se zaborave one izrečene riječi
koje pamtit ću zauvijek


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.