petak, 15. studenoga 2019.

Ivica Smolec | Kriv sam



u mojoj ludoj glavi divlja vrući vjetar
u ušima mi tutnji blues mog života
iz očiju bljeskaju plave uspomene
iz usta prži kletva sve što mi je na putu

kriv sam što volim siromaha i prosjaka
i što darivam svoju ludu a plus krv
kriv sam što tješim svako tužno biće
ne tražeći nikad utjehu za sebe

psa pticu sina cvijet ženu zalutalu pčelu
nježno sam izbavljao hranio i hrabrio
bogate častio i besplatno pomagao
tražeći zauzvrat riječ hvala i osmijeh

u mojoj ludoj glavi krenut će tišina
zaborav je za greške najbolji lijek
a zaborav je siguran jedino pod travom
u kojoj spašena pčela plodi spašen cvijet

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.