Kolumne

utorak, 8. listopada 2019.

Vanda Petanjek | fitoterapija



stavio sam pred nju vrijeme koje nam je preostalo
žvačem joj minutu
sporo
ulazi mi usnama u kosu kao da pije temperaturu
čini mi se da me uvukla u sondu
sunce joj se cijedi uz glatku kožu
penjem joj ruke na čelo
sve je oko nje tako ljekovito
htio sam joj reći okupaj me

vezao sam je za sebe kao kravatu oko vrata
svoju pamučnu omču
ljubio sam je tektonski uzdrmanu u vrat
disao kao da joj otpuhujem maslačak u lice
i pravio se da je mala kugla fenjer kojim po njoj tražim ključ
pripala mi je nebranjena istog trena
cijedila se uz mene kao niz usta traka dinje
obožavam te obožavam te
dođi da te se namirišem
to joj nitko nije rekao
njoj izgleda nitko ništa nije rekao

dok pod njom izvlačim deku u smjeru svoje želje
zubi su zrcalo u kojem je slobodna
smije se prevaljena na bok
i sva se pretvori u modra usta
ivančice klasje šuma
sve je nebo

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.