Vanda Petanjek | dobro hvala na pitanju

izvrće zemlju pred vratima kuće
i sadi vrapce u zelene tegle na stubama
zemlja je živa
davi je zgrčenim prstima
uranja u nju rođendansku slamku
zelenu plastiku
transfuziju za crljenicu
sjedi i vrapce sadi
da joj izrastu u galebove
a ja gledam u razrovane tegle pred vratima
i pitam je kako je
i već znam da sam zaje***
jer mi odgovara u oblicima u tkaninama i u vrstama
kaže danas sam lisnata
halichondria panicea

znam je u milimetar
treba je omirisati odirati ogrliti ostrugati
duguljasta je i znam da se suzila
i da je infuzija nekome tko treba lijek
danas mi je mati
uronit ću joj jeguljaste udove u zemlju
to još nikad nisam
jer već mi govori osjećam se monokromatski
kao monoplazmoza
osmoza
siti mravi leže u zdjeli
mene boli trbuh
a ona mi kaže ribogojilište sam
prenapučena je i u sebi više nema mjesta ni za sebe a kamoli za mene
plastična sam kaže
po meni rastu kraste
i znam da kao i ja ne osjeća ništa
i da bih s njom mogao prepiliti drvo

ljudi su žičare kaže
sjedneš i putuješ
onda dođeš na vrh i diviš se
mora da je sjajno popišati se stoječki
s visoka

otok oko nas kao drvena narukvica
koju strpljivo nosi kao nju majka božja
pita me kako sam ja i samo joj mogu reći
ne znam
i to je oblik
i to je oblik