Često je plakala u mom društvu
Sjedili smo zajedno na njezinom krevetu
Tješio sam je.
Ona je mrzila život
Rezala se žiletima i pila tablete
Ogorčena na baš sve.
Ona je mrzila život
Ona nije imala nikoga
Sve joj je iščeznulo iz zatvorenih šaka.
Gubila je apetit blagosiljajući sama.
Bio sam jedino svjetlo u njezinoj močvari tame
Radovala se svakom mom kasnonoćnom posjetu
Radovala se dok sam joj čitao svoje pjesme i priče.
Iako sam na njezinom licu pored te radosti raspoznavao starost
koju joj je donio život.
No nisam ni ja mogao uvijek biti tu
ma koliko se trudio.
Prošlu noć sam zakucao no nije otvorila vrata.
Odustala je.
Objesila se u podrumu.
Objesila se zbog života.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.