ponedjeljak, 2. rujna 2019.

Tomislav Domović | Jahat ćeš divljinu (Svemirske fuge)


Tvoje riječi raskorak su istine i straha
Zato nemušto izjavljuješ ljubav;
Ja spavam, ti bereš zvijezde
Ja se budim, ti bdiješ kraj uzglavlja s buketom zvijezda u očima
Ja govorim, volim te, i ostale ozbiljne stvari
Ti u svoju vrućicu polažeš moj jezik,
mogao bi izgorjeti prije nego te glagoli svuku
i u svaku dlačicu provuku ljubavni šal

Tvoje riječi, sklupčani snovi

Kad se nagutaš divljine
Rasplest će se klupko
Bit ćeš stepa
toplo tlo za
divlje sunce
divlje konje
divljeg čovjeka

Nema komentara :

Objavi komentar