odavna u sjećanju potrošenu kuću
oca u odlasku na dovratku
s nesigurnim uzdahom moguće kakve zaslužbe danas barem za dug prošlog mjeseca
okućnicu djetinjstva
svjež miris ljetnom kišom opranih prašnjavih kopriva sklepani svinjac pothranjenih štakora
kosu dasku koja ne pamti silaz peradi
kućicu odletjelih šarenih golubova
sabirem prebirem razvrstavam
miris obiteljskog doma
urušenog poput slomljene matere
pod teretom neizvjesne svakodnevice
podgrijavanih jela
mnogi ne znaju iz kakve sam plemičke loze potekao s nasljeđem poštenih poratnih siromaha
otac bješe pobjednik pobijeđene vojske
i moralo se sviknuti na trpki teret poraženih i poniženih
pa ipak tko je tako s ponosom
u obiteljskom grbu imao šuplje sito i koru kruha
s debelim premazom ničega
tko nas je pitao želimo li mijenjati manjesobni
a imali smo samo jednu
istovremenu sobu kuhinju smočnicu i predsoblje
u istoj sobi
tko nas je nas je uopće ikad upitao
želimo li išta ili ne želimo
doklegod su pobjedničke orgije trajale
a potrajale ohoho
u roditeljskim borama sricao sam tek velika slova
jednostavni umišljaj kako je tako suđeno
pljesniva plijesan u grliću pivskih boca
sa sokom od rajčice
kojeg bi mater vodom razrjeđivala
kako bi bilo za što više barem blagdana
a uz to posni svetak i petak
truloća tupoća izvrgnće sramu
onih koji su odijevali oteto
gnjiloća podova zidova do jednog jedinog stropa
sastavljač crvotokom rastastočena
prozorčina u kojoj je pljesniva ljepenka staklo glumatala
stolčić čaša
cvijetak maka jaglaca ispod slike čestitog
mučljivo sveca tesara
hrpa bezvrijednih korisnih stvarčica svezanih paučinom službenih premetačina
ps
ni za što ne bih prodao
upropašteno djetinjstvo
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.