subota, 17. kolovoza 2019.

Josip Prudeus | sabirem konačno bivšu trošnu odavna u sjećanju potrošenu kuću


sabirem konačno bivšu trošnu
odavna u sjećanju potrošenu kuću

oca u odlasku na dovratku
s nesigurnim uzdahom moguće kakve zaslužbe danas barem za dug prošlog mjeseca

okućnicu djetinjstva
svjež miris ljetnom kišom opranih prašnjavih kopriva sklepani svinjac pothranjenih štakora
kosu dasku koja ne pamti silaz peradi
kućicu odletjelih šarenih golubova

sabirem prebirem razvrstavam
miris obiteljskog doma
urušenog poput slomljene matere
pod teretom neizvjesne svakodnevice
podgrijavanih jela

mnogi ne znaju iz kakve sam plemičke loze potekao s nasljeđem poštenih poratnih siromaha

otac bješe pobjednik pobijeđene vojske
i moralo se sviknuti na trpki teret poraženih i poniženih

pa ipak tko je tako s ponosom
u obiteljskom grbu imao šuplje sito i koru kruha
s debelim premazom ničega

tko nas je pitao želimo li mijenjati manjesobni
a imali smo samo jednu
istovremenu sobu kuhinju smočnicu i predsoblje
u istoj sobi

tko nas je nas je uopće ikad upitao
želimo li išta ili ne želimo

doklegod su pobjedničke orgije trajale
a potrajale ohoho

u roditeljskim borama sricao sam tek velika slova
jednostavni umišljaj kako je tako suđeno

pljesniva plijesan u grliću pivskih boca
sa sokom od rajčice
kojeg bi mater vodom razrjeđivala
kako bi bilo za što više barem blagdana
a uz to posni svetak i petak

truloća tupoća izvrgnće sramu
onih koji su odijevali oteto

gnjiloća podova zidova do jednog jedinog stropa
sastavljač crvotokom rastastočena
prozorčina u kojoj je pljesniva ljepenka staklo glumatala

stolčić čaša
cvijetak maka jaglaca ispod slike čestitog
mučljivo sveca tesara

hrpa bezvrijednih korisnih stvarčica svezanih paučinom službenih premetačina

ps
ni za što ne bih prodao
upropašteno djetinjstvo

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.