ponedjeljak, 15. srpnja 2019.

Ratko Bjelčić | Dojde mi da kunem





















Dojde mi da kunem
poput kočijaša
kad isprazni se flaša
(iako je boca ispravna riječ)
al' ne kunem
ne zato što to ne bih htio
(ili ne bih smio)
već kriv je odgoj
kojim su me odgojili da sve otrpim
poput postojanog kositrenog vojnika
da se ne bunim
jer nije pristojno
kao ni posegnuti za slasticom na stolu
kad sam u gostima
(a baš bih je rado pojeo)
no, dojde mi da kunem
da prokunem
zločestoće
koje od mene hoće
da ne budem svoj
da zabijem glavu k'o noj
dok se oni snalaze
i ruju, ruju
dok napreduju
a ja ostajem na mjestu
malen ispod zvijezda
s teškom borbom da ostanem pristojan
postojan
vjerodostojan

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.