Mr. sc. Narcisa Potežica | Krležin rođendan 7.7.

Na današnji dan, 7. srpnja rođen je Miroslav Krleža, pa je njemu u čast, kako bi se i ove godine podsjetili po mnogima na najvećeg hrvatskog književnika organiziran 8. festival Miroslav Krleža koji je održan od 28. lipnja do 7. srpnja 2019. Ovaj Festival posvećen Krleži ostvaren je pod vodstvom Gorana Matovića, koji je i autor ove sjajne kulturne manifestacije i ravnatelj jedinstvenog Festivala koji svake godine, pa i ovaj osmi put predstavlja djelo velikog Krleže.

I kao svake godine, odnosno od 2. festivala 2013. godine Festival završava "Doručkom kod Krleže", pa je i danas održan sada već popularni i atraktivni gastronomsko-nadrealistički susret u Krležinom vrtu na Gvozdu i to baš 7.7. u 7 sati ujutro kada je Krleža rođen. Autori koncepcije događanja je Goran Matović uz Suzanu Marjanić, a sudjelovali su  Gabi Novak, akademik Tonko Maroević, Nikša Marinović, Dajana Čuljak, Ana Marija Žužul, Irena Šekez Sestrić, Mario Igrec, Bruno Philipp i naravno Goran Matovića. Na događanju poslužen je rani doručak, omiljen Krležin kolač kafe-šnite, a uz poetski recital i glazbu – publika je sudjelovala na ranojutarnjoj rođendanskoj proslavi time što su se svi odazvali molbi organizatora ove rođendanske svečanosti i završnici Festivala a prema ideji Gorana Matovića bio je to i vizuelni performans – svi su došli odjeveni u bijelo. I tako je današnje rano jutro bio za sve poseban doživljaj koji su s uzbuđenjem čekali svi koji su imali sreću doći na susret/doručak tražeći uporno ulaznice jer je broj bio prostorom ograničen. Jutros poslije noćašnje jake kiše, vrt obasjan zrakama ljetnog sunca, stolovi s ružičastim vazama na kojima su bile ruza i plave hortenzije, poslužen je i doručak s kroasanima, Krležinim omiljenim kolačem iz Slatičarnice "Zagreb", zatim voćem i kavom, slušajući Krležine pjesme i tekstove te pjevanje Gabi Novak, koja je bila među svim pjevačicama, kako je sam pisao "moja ljubimica Gabi Novak, najsimpatičnija kanconijerka, slatka Gaby, lirsko voštano biće ". A publika – svi u biljelom, pa je to bila svečana atmosfera, nadrealna, bajkovita, za pamćenje, a u spomen na velikog Krležu.

Festival je ove godine program otpočeo u petak, 28. lipnja u Krležinom kazališnom vrtu, na Gvozdu 23. (gdje je Krleža stanovao), svečano je otvoren premijerom najpoznatije Krležine drame "Gospoda Glembajevi" u režiji Branka Brezovca u produkciji Eurokaza, a ista predstava održana je u subotu, 29. lipnja. U nedjelju 30. lipnja te u ponedjeljak 1.srpnja prikazana je "Krležina igra detekcije" u režiji Maria Kovača, predstava dramaturški odmaknuta od klasičnih, linearnih izvedbi Krležinih djela.U utorak 2. srpnja i u srijedu 3. srpnja na programu je bila "U logoru, 2.čin" kojom je priređena Posveta Georgiju Paru, najvećem redatelju Krležinog teatra, a koji je i režirao ovu predstavu 2014. godine u sklopu ovog Festivala. U četvrtak, 4. srpnja i također u petak 5. srpnja na programu je bila monodrama "Na rubu pameti" u glumačkoj inerpretaciji i dramskoj obradi  Dragana Despota a prema istoimenom Krležinom romanu koji je bio objavljen 1938. kada se autor suprostavlja moralnoj hipokriziji malograđanskog društva podnoseći dojmljivo nemilosrdnu osudu u širokom rasponu izražajnih mogućnosti snagom svog talenta, ovaj put izvanredno sugestivno. U subotu, 6. srpnja održana je predstava "Pjesma cvrčka"- dramatizacija novele "Cvrčak pod vodopadom" kao što je i najavljeno "prošarana nizom proznih i lirskih fragmenata Krležina opusa" a redateljica je Iva Srnec.

Uz sve ove predstave kojima je osvjetljan dio neiscrpnog bogatstva i veličine Krležina opusa organiziran je i tako zvani Popratni program i to: u nedjelju 30. lipnja  promocija knjige Zlatka Svibena "Od Bele do Isabelle", zatim je u ponedjeljak, 1.srpnja organizirana šetnja od Tuškanca do Krležinog Gvozda pod naslovom "Povijest slijepe ulice Gvozd", zatim je u srijedu 3. srpnja otvorena u Memorijalnom prostoru Miroslava i Bele Krleže izložba "Dijalozi- Zlatan Vrkljan/miroslav Krleža" (autor postave Tonko Maroević, a izložba propituje odnos suvremenih likovnih umjetnika prema djelu Miroslava Krleže). Slijedi u četvrtak, 4. srpnja razgovor na temu "Krleža na češkom, Krleža i Česi", a najavljeno je - uz sudjelovanje Marijana Lipovca, predsjednika Hrvatsko-češkog društva, zatim Petra Kurtela, Gorana Matovića i Mladena Vujičića.

U petak, 5. srpnja u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Hrvatske bratske zajednice 4 IZ AUTOROVA PERA "Rukopisna građa Miroslava Krleže" rukopisna građa iz Krležine ostavštine koja je pohranjena u Zbirci rukopisa, a u predstavljanju su sudjelovali Lada Čale Feldman, Tatijana Petrić,glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Goran Matović, autor i ravnatelj Festivala Miroslav Krleža, Irena Galić Beškert, voditeljica Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK.Pa su za tu priliku iz trezora na svjetlo dana izneseni rukopisi iz opusa Miroslava Krleže.

I na samom kraju završio je tjedan koji je bio posvećen Krleži – 7.7. u 7 sati susretom na Gvozdu u vrtu  "Doručkom kod Krleže". Čuli su se stihovi "Tamo, tamo da putujem", bilo je to sjećanje na Tina Ujevića, a svi su u mislima ispratili velikana pjesničke riječi u daleke magle, ostaje neproplazno djelo zapisano za nas i buduće generacije. Akademik Tonko Maroević govorio je o Krležinom registru od revolucionarnih pjesama i nihilizma do stihova čežnje i nade. Prisjetio se pjesme "Na Trgu sv.Marka" , njegovog  časopisa "Plamen", Lirike iz 1919. , o iluzijama zajedništva, razočaranjima, pjesama koje pjesnik nosi na ogled dolazeći na sud povijesti, unoseći autentičnost, ostvaruje ukus epohe ali tako što prvenstveno kreće pažnju na pisanu riječ, pobunio se protv laži. Često reagira kao Matoš, koji govori o siromaštvu i poniženju, o čovjeku koji tone, ali bez patetike, unosi apokaliptično raspoloženje, pjeva o patnji i propalim nadama i kaže "Život je križni put a ne Ikarov let", pjeva o samoći, crvenim oblacima na svečani dan, a Krleža kao Borhes zapisuje "i na dnu snova su snovi".  Zato ima simbolike u okupljanju na dan i sat njegova rođenja, svi u bijelom. A glumica Eliza Gerner, koja je napisala tri knjige među njima "Oteto zaboravu" sjećajući se krleže kod kojeg je odlazila  sa suprugom Milanom Arkom priča o doručcima, ručkovima i večerama koje je priređivala Bela Krleža, a Krleža je uživao u tim malim predstavama, Bela je znala prostirati stonjake raznih boja i jednom kako se posebno sjeća Eliza Gerner njena prijateljica – dočekao ih je stol prekriven crnom stolnjakom sa žarko crvenim tanjurima, bio je to praznik za oči pa se Eliza veselila tim pozivima očekujući uvijek kako je rekla "kod Krležinih na doručku ili večerI" neko iznenađenje, malu predstavu.

I mi smo danas na "Doručku kod Krleže" doživjeli – nešto za sjećanje, za dugo pamćenje na Krležin Gvozd, njegovo djelo, čekamo drugu godino novi Festival i "Doručak kod Krleže" a  Goran Matović, autor i ravnatelja festivala  na kraju 8. Festivala Miroslava Krleže riječima "gotovo je i kao da je gotovo a tako je kako vam se čini" uspio je i uspjeva sve više zainteresirati javnost koliko je Krleža velik i neponovljiv, naš i europski, svjetski književnik kojem se svaki put u susretu s njim divimo i moramo ponositi kao najvećim hrvatskim piscem.

O Miroslavu Krleži:

Miroslav Krleža hrvatski knjižnik i enciklopedist, po mnogima najveći naš pisac, rođen je u Zagrebu 7. srpnja 1893. a umro u Zagrebu, 29. prosinca 1981.

Zagreb je njegov grad, rođen je u građanskoj obitelji nižeg, srednjega socijalnoga statusa i to razdoblje opisao je u  dojmljivoj prozi "Djetinjstvo u Agramu". Pohađao Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, koju je završio ju 1909. godine, a poslije toga odlazi u vojnu kadetsku školu u Pečuhu. Uoči Prvog svjetskog rata, u doba Balkanskog rata 1913. godine prekida vojni studij u peštanskoj Ludovicejskoj akademiji jer pod utjecajem južnoslavenske ideologije preko Pariza i Soluna bježi u Srbiju s nakanom da bude dobrovoljac u srpskoj vojsci.Tamo je osumnjičen kao špijun i srbijanske ga vlasti protjeruju, pa se vraća u Austro-Ugarsku, ali u Zemunu je uhićen na osnovi tjeralice Ludoviceuma. Godine 1915. mobiliziran je kao domobran i poslan na bojišnicu u istočnoj Europi (Galiciji), no kratko vrijeme je na bojištu, jer je veći dio rata u vojnim bolnicama i toplicama zbog slaboga zdravstvenog stanja. Tada objavljuje prve književne i novinske tekstove s antiratnom tematikom, poznata je njegova zbirka pripovijesti "Hrvatsi bog Mars".

Po stvaranju Kraljevine SHS fasciniran je idejama jednakosti u sovjetskoj  revoluciji,  pa se angažira u komunističkom pokretu novonastale države i razvija snažnu spisateljsku djelatnost. U to doba do Radićeva ubojstva piše ekavicom kao i Šimić, Ujević, Cesarec, Majer, Donadini i Andrić.  Krleža pokraj dvadesetih godina prošlog stoljeća piše poeziju, romane, drame, eseje, memoarsku prozu, polemike i publicistiku, pa svojim djelima postaje dominantan književnik u tadašnjoj državi. Pred Drugi svjetski rat Krležina vjera u komunizam slabi, jača njegova averzija prema socrealizmu, osobito kada njegovi prijatelji stradaju u Staljinovim čistkama. U isto vrijeme protiv je i nacističkog i fašističkog totalitarizma, no i protiv tadašnje komunističke diktature i odbija odlazak u partizane iako su ga željeli postaviti potpredsjednikom AVNOJ-a. Također on odbija 1943. u NDH funkciju za intendanta  HNK,  mjesto profesora hrvatske književnosti na Sveučilišta u Zagrebu i upraviteljstvo u Sveučilišnoj knjižnici kao i da bude ministar nastave i bogoštovlja, pa se neko vrijeme sklonio u bolnici. U  to vrijeme nastali su njegovi dnevnički  zapisi i koncipirao je dramu "Aretej". Godine 1950. osniva i vodi zajedno s Matom Ujevićem Jugoslavenski leksikografski zavod, današnji Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Ujedno istupa referatima zalažući se za umjetničku slobodu i oslobađanje od stega, a 1961. je bio među utemeljiteljima časopisa Razreda za književnost HAZU "Foruma". Poznat je 1967. njegov zaštitnički stav o Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika kada je iskoristio svoj položaj i prijateljstvo s Josipom Brozom.

Krležin opus je ogroman (obuhvaća između 50 i 80 svezaka) na njega su utjecali skandinavski dramatičari Ibsen i Strinberg, te filozof Nietzschea, zatim pjesnik Rilke i prozni pisci Proust i  Dostojevski, značajan je utjecaj impresionizma i ekspresionizma u prva dva desetljeća 20. stoljeća.

Nedvojbeno najveće Krležino poetsko djelo je "Balade Petrice Kerempuha"(1936.) u kojem je stvorio vlastiti jezik, virtuozni kajkavski u u kojem su utkani latinski, mađarski, njemački, a u tematici  prevladavaju slike krvi, mučenja, razaranja, kao i motivi izdaje, veleizdaje i odnarođenja hrvatskog puka.

Miroslav Krleža je veliki pisac dramskog žanra, u ranoj fazi to su  "Kraljevo", 1918., "Kristofor Kolumbo", 1918., "Michelangelo Buonarrotti", 1919. , a  kasnije slijede  "Galicija", 1922., "Golgota", 1922., "Vučjak", 1923.).Treći dio piščeva dramskoga opusa je i najpoznatiji  ciklusu o Glembajevima - trilogija"U agoniji", 1928., "Gospoda Glembajevi", 1928., "Leda", 1932.

Poslijeratni autorov opus tvori nekoliko drama od kojih su najpoznatije "Aretej", 1959. i "Saloma", 1963., pa je izvođenje "Areteja"  u režiji Georgija Para jedna od najznačajnijih predstava Dubrovačkih ljetnih igara.

Drugi ciklus tvore tzv. novele malograđanskoga kruga, među kojima se ističu "In extremis", "Veliki meštar sviju hulja" i "Smrt bludnice Marije". Taj je ciklus od preko desetak kompletiran je 1948.

Uz  romane "Tri kavalira frajle Melanije" i "Vražji otok" najreprezentativnija su četiri djela: " Povratak Filipa Latinovicza", "Na rubu pameti", "Banket u Blitvi" i "Zastave.

Osim svega toga pisao je i eseje koji su izašli u posebnim knjigama:"Evropa danas", 1935., "Deset krvavih godina", 1937., "Eppur si muove", 1938., "Knjiga studija i putopisa", 1939., te polemički "Dijalektički antibarbarus" i "Moj obračun s njima", 1939., 1940.), a nemali dio ostalih tekstova izašao je u izdanjima naslovljenima samo kao "Eseji".

Također u tekstovima posvećenim glazbenicima, piscima, slikarima, povijesnim ličnostima kao Chopin, Proust, Erazmo Roterdamski i drugi Krleža je dao sjajne portrete smjestivši ih u vrijeme i prostor u kojimma su živjeli i djelovali. Uz to piše o svjetskoj politici, njegovi eseji spadaju u vrhunska djela svjetske književnosti.  Godine 1988. tiskani su "Zapisi s Tržiča", dnevničko-memoarski zapisi u nekoliko knjiga, zatim izlaze tekstovi poput "Djetinjstva 1902.-1903." ( tekst je tiskan 1952.).

Na kraju treba podsjetiti na opsežno Krležino djelo "Davni dani"koji su spoj dnevnika, memoara i esejistike s razmišljanjima o djetinjstvu i prošlosti, pa je Krleža  zasigurno jedan od najvećih europskih 20. stoljeća.

___________________________________________

„Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često poštenoljudski izgleda nerazmjerno hrabrije nego da jedni drugima kažu golu istinu.“

Miroslav Krleža