ponedjeljak, 3. lipnja 2019.

Slađana Benkus | Tvoja ramena



Kad sam te jutros ugledao nisam ti prepoznao ramena.
Odao te miris parfema pomiješan s mirisom vruće kave.
Danima sam se budio upijajući taj miris,
hraneći se mekanim ti usnama
i podignutim jagodicama u osmijeh.
Uvijek si vješto skrivala ramena.
Tvoja je duga, raspuštena kosa
skrivala tragove mojih dodira.
Skrivala si sram.
Da si samo znala kako si bila lijepa kad si se sramila.
Kako su tvoji rumeni obrazi blistali,
a skupljena ramena prekrivena dugom zlaćanom kosom
odavala su tvoju neiskvarenost.

Sada si odjednom skratila kosu.
Pokazala si ramena koja nisam prepoznao,
a tisuću sam ih puta dodirnuo.
Tvoj osmijeh više ne podiže tvoje rumene jagodice,
a usne su izgubile sjaj.
Odvažno si skratila kosu.
Odvažno koračaš svijetom skrivajući svoje pravo lice.
Hrabro otključavaš vrata svoga stana
i sama koračaš u jedino sigurno što imaš –
svoja četiri zida
i vlasi duge odrezane kose spremljene u kutiju
kao podsjetnik na dane kada,
jedino što si skrivala,
bila su tvoja ramena.                               

2 komentara :