ponedjeljak, 3. lipnja 2019.

Božica Jelušić | Kontemplacija, boje sutona



Samo sam umorna i noga kleca
A sve je drugo unutar sheme.
Godine tu su; nismo djeca!
I nikom ne falim- nema dileme!

Samo sam malo odsutna duhom.
Sjedim u parku, motreći vrane.
Jesenjin bi me zvao staruhom.
Spusti se život na niske grane,

Samo se tako polomio kotač,
Kola u jarku, u brzokretu.
Uzica tanka, zgužvan omotač:
Što li je bilo u tom paketu?

Samo sam griješila u cilju višem,
Da se patetike sačuvam lažne.
Sliku zamijenila lošim pastišem,
Da oči ne vidiš tužne i vlažne.

Samo sam mrvu starinski sjetna,
Što se iz tvoje blizine otprosih.
Ta nužna gesta je rasteretna,
Tek žulj na srcu povelik nosim!


31. 5. 2019.
Flora Green

Ilustracija: Ivan Nivan

Nema komentara :

Objavi komentar