Kolumne

srijeda, 5. lipnja 2019.

Božica Jelušić | O livadi na kiši


Fotografija: B. Jelušić

Uz Svjetski dan okoliša

Livada ne treba nikom. Njišu se otkosi njeni.
U zavjetrini stoji prezrela, nekošena.
Ulicom hodaju ljudi, na platnu našiveni:
Zlovode, Prelivode; sve čudna prezimena.

Kiša ne usporava svoj ubitačni ritam.
Kroz sve otvore kulja i po stropu prokapa.
Sklanjam se od nje pod strehu, da novine pročitam.
Ponekad čovjek na neko mudro slovo natrapa.

Kakva teška sezona! Kakvi zlovoljni dani!
Zar sam na krivu mjestu ukopala korijenje?
Moji se vežu za zemlju, za zanat odabrani.
Mišljah: Kad livadu imam, bogato sam stvorenje!

Propada stari život. U zraku benzinske pare.
Oktani, kilovati, kubici, silni profiti.
Kad mi za sitnu paru livadu raskramare,
Otići ću u pustoš, među šiblje se skriti.

Isprike nemam za pčele, guštere ni leptire.
LIVADU NE SAČUVAH. To hoću da se pamti.
Čekat ću da se ptice u prahu večeri smire.
Tuči se bičem od trave, kao svi flagelanti.*

____________________________________________
flagelant-samobičevatelj, čovjek sklon osjećaju krivnje

5.lipnja 2019.
Flora Green


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.