utorak, 30. travnja 2019.

Sven Adam Ewin | Ninočka i jorgovan



Proljeće hrče u hladu vrbe ive.
Ja hodam selom. Jedan me leptir prati.
Na čelu mome izbrazdale se njive.
Što hoće ovaj leptir, da mi je znati?

Gle, on se vraća… Drugi put. Treći… Peti.
Kakav to biljeg nosim na svome čelu?
On ode. Pa se vrati. Pa opet sleti.
I tako stalno… U ljupkom ritornellu.

Počinje uvertira. Ja ne znam čija.
To je Ninočka. Ona mi šapće: - Stani!
Njeno je čelo Proljetna simfonija;
Iz grudiju joj cvjetaju jorgovani.

Zastanem uz plot. Nina mi signal šalje:
- Svene, korijenje puštaj. I cvjetaj dalje.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.