subota, 6. travnja 2019.

Slavica Sarkotić | U dan sunčan u dan vedar




Dogodi se
Pogleda čovjek kroz prozor
A vani sunce
Pa srce na tren poskoči
Što bih sve moglo
Pomisli srce
A tek s rukama
Što bi čovjek napraviti mogao
A onda baci čovjek pogled
Na ekran
A tamo se ubijaju
Na sve moguće načine stoljećima
Tisućljećima
Oduvijek
Ljudi gase oči drugim ljudima
Umjesto da ruke koriste za zagrljaje
Usne za poljupce i lijepe riječi
Umjesto psovki i pogrda
Vjetar nas ionako raznosi svakodnevno
Poput pahulja smo i poput suhog lišća
Sve nas je manje
Slabi smo i neotporni
Privremeni
Umjesto da rukama stvaramo glazbu
Sadimo nezaboravke i tratinčice
Zajednički
Umjesto da svijet pretvaramo u cvjetnjak
Što radimo mi ljudi
Vječno u brizi stisnutih usta
Dok sunce nam se smije i miluje nas dan
Brata čovjeka ne prepoznajemo
Sebe u drugom ne vidimo
Umjesto da se grlimo očima
Ljubimo smiješkom
Ruke da si pruzimo i pjevamo zajedno
Ovom danu i ovom suncu
Koje neki ni ne znajući gledaju posljednji put

Nema komentara :

Objavi komentar