utorak, 5. ožujka 2019.

Sven Adam Ewin | Nježni polazak vlaka



sjedim u šinobusu
prolazi vrijeme
nikako da krenemo
gledam na sat
kasnimo deset minuta

u tom trenutku
na susjedni kolosijek
stiže vlak iz suprotnog pravca
staje

promatram prozor kupea
čovjek čita knjigu
majka zakopčava bluzicu djevojčici
u kupe ulazi putnik s velikim koferom

ah konačno
i mi krećemo

kako samo savršeno
bez inercije
bez trzaja
u tišini

zamišljam strojovođu
s rukom bijelog anđela na polugi
koji nas vozi s oblaka na oblak
sve brže
i brže

tek kad smo prošli pored zadnjeg vagona
primijetio sam da mi i dalje stojimo

kao ukopani

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.