Pozornica puna smijeha, cvijeće u ruci glumice i jedan starinski telefon. Na pozornici je veliko zlatno sunce. A kad predstava završi, koraci onih koji sjede u zamračenom gledalištu ispunit će noć.
Dva puta nekom je zazvonio mobitel. Glavni glumac odlazi s kovčegom. Jedna glumica sjeda na kauč, pokriva se dekom i pravi se da spava. Kraj.
Tmina ispuni i pozornicu. To potraje jednu sekundu. A onda zasvijetli i na pozornici i u gledalištu. Glumci izlaze na naklon. Četiri puta. Publika plješće. Nakon četvrtog puta većina nervozno ustaje, uzima kapute ili jakne i izlazi u noć bijelu od mjesečine. Vade svoje mobitele i prepuštaju se svakodnevici.
Dva puta nekom je zazvonio mobitel. Glavni glumac odlazi s kovčegom. Jedna glumica sjeda na kauč, pokriva se dekom i pravi se da spava. Kraj.
Tmina ispuni i pozornicu. To potraje jednu sekundu. A onda zasvijetli i na pozornici i u gledalištu. Glumci izlaze na naklon. Četiri puta. Publika plješće. Nakon četvrtog puta većina nervozno ustaje, uzima kapute ili jakne i izlazi u noć bijelu od mjesečine. Vade svoje mobitele i prepuštaju se svakodnevici.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.