 |
| Foto: Božica Radinović / Ivan Nivan |
Pred susjedovim trijemom marelica već cvate.
To je vrijeme kad želim steći gorući žalac.
Želim imati zemlju, sjemenje, zeleni palac,
Bez obzira što starim. Ja stalno mislim na te.
Prisvajam sve što daje okružje darežljivo,
Premda kažu da slijedi kiša k'o vrapčje glave.
A meni više nije do bogatstva ni slave.
Ako sam griješila mnogo, ni to mi nije krivo.
Sve bjesove u srcu stišat će razvigorac.
(Sjećaš se: to je onaj vjetar što miluje kore).
Poštujem hrabre, kad se s najvećim valom bore.
Jer čovjek je i pjesnik, ne samo kruhoborac.
Marelici se jutros umiljavam i klanjam.
(Proljetna trava obrasta stramputice i pruge).
Spasiti želim ljubav od mračne plime tuge.
I ako pjesmu pišem, to dasku za Arku blanjam.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.