Sven Adam Ewin | Žig Ninočke Vasiljevne

Ona je divljač usred duboke šume.
- Divlje moje! Zašto mi ne daš mesa?
Ona se slatko smije. I gleda u me.
I šumsku rosu sa svoga tijela stresa.

Pa bude trešnja. Bude jagoda šumska.
- Divlje moje, zašto mi ne daš usne?
Na to Ninočka, gola ljepojka ruska,
Vjedro ledene vode po meni pljusne.

Ja sav budem u fibri. A ona ševna.
- Divlje moje! A da mi dadeš tijelo?
Tada mi priđe Ninočka Vasiljevna
I vreli ugriz utisne mi u čelo.

Neka svi vide da njeni zubi grizu;
I druge ženke da ne prilaze blizu.