Kroz kavernu tame u visok svod gledam,
Ogrlici slažuć kopčicu od srebra.
Filigranski zanat kome bih da predam?
Koga pjesnik stvara iz napukla rebra?
Kuckavi alati, tajanstvena znanja.
Već milijun zvijezda iskri u mandali.
Tu preskoka nema, nema ubrzanja,
Samo duh strpljenja, što se suzom tali.
Prodahne me nekad miris borovine;
Nevidljivo krilo dovratak okrzne.
Srebronit u pjenu vala se razvine,
Dok zemlja pod mrazom u samoći mrzne.
Iskovah si lice prepletom inkrusta,
I vremenu svome srebrom dadoh znamen.
Leptir žičar u me ulazi kroz usta,
I nosi me gore, kao spašen plamen.
20. siječnja 2019.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.