petak, 25. siječnja 2019.

Božica Jelušić | Leptir od filigrana


























Kroz kavernu tame u visok svod gledam,
Ogrlici slažuć kopčicu od srebra.
Filigranski zanat kome bih da predam?
Koga pjesnik stvara iz napukla rebra?

Kuckavi alati, tajanstvena znanja.
Već milijun zvijezda iskri u mandali.
Tu preskoka nema, nema ubrzanja,
Samo duh strpljenja, što se suzom tali.

Prodahne me nekad miris borovine;
Nevidljivo krilo dovratak okrzne.
Srebronit u pjenu vala se razvine,
Dok zemlja pod mrazom u samoći mrzne.

Iskovah si lice prepletom inkrusta,
I vremenu svome srebrom dadoh znamen.
Leptir žičar u me ulazi kroz usta,
I nosi me gore, kao spašen plamen.

20. siječnja 2019.
Flora Green

Nema komentara :

Objavi komentar