nedjelja, 16. prosinca 2018.

Damir Lukačević | Dama u crnom


Srest ću je jednom jer svatko je sreće
u trenu i na mjestu neznanome;
ak' život nam išta sigurno nudi,
to onda je siguran susret s njome.

A poljubac njezin kada me stigne,
kakav će biti ne želim baš znati;
poslije njega boje izblijede,
sve pa i vrijeme tad moglo bi stati.

Moglo bi, velim, jer mnogo ih ima
što misle da boje ožive tek tad,
a životna tuga, težina, zbrka
postati će radost, lakoća i sklad.

Da, njoj se može prigovorit štošta,
al' nikad za pristranost nije znala
- kad poljubi, svaka utiša usta,
što život su hvalila il' proklinjala.

Nema komentara :

Objavi komentar