Kolumne

nedjelja, 18. studenoga 2018.

Tomislav Domović | Kako da se pomire narodi



Kako da se pomire narodi (ovdje, tamo, bilo gdje)
kad dva se čovjeka ne mogu pomiriti
Jedan cilja vrat, drugi na utrobu atakira,
obojica, u srcu drugoga, sebe ubijaju
Kako da se pomire narodi, za mrtvu krv živa krv se pušta,
zamukli jauci iz zemlje se otkopavaju, groblja se u visinu očiju podižu
I ovaj moj današnji san, prosanjan u istovrsnom biću, tek tren je,
tanka crta između prošlosti i budućnosti bez budućnosti
To dva spojena udesa, kao dvije
dosmrtno upregnute nesreće,
vijaju se nad oranicama podižući kamenje umjesto zrelih bundeva
Kako da se narodi umire, kad već pomiriti se ne mogu
Kako, kad dva nečovjeka ni kao ljudi ne žele umrijeti
Prije će orao propustiti lastavicu,
zmija ispustiti miša,
vuk zaobići ovcu
Prije će se nezamislivo desiti nego što će glavosječe zatupiti sjekire,
odložiti krvavi alat, u srce drugomu ući,
kao melodija, kao pjesma, kao veselo dijete

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.