petak, 23. studenoga 2018.

Robert Janeš | Nisam li pjesnik, ja sam barem glumac


Glumim da sam dobro.
Glumim da dogorijeva cigareta
dok razmišljam hoću li je zgaziti
na tlu ispod klupe na kojoj sjedim
Glumim da ću ustati i ugasiti je,
zgnječiti na rubu košare za smeće.

Glumim da mi ostavlja gorak okus u ustima.
Glumim da će uskoro podne.
Glumim da čekam.
Glumim da ne znam što čekam.
Glumim da sam ograda.
Glumim stablo trešnje.
Glumim prometni znak.
Glumim kinesku kuću.
Glumim slučajnog prolaznika koji ne postoji.

Glumim da ću srušiti taj visoki svjetionik,
da više ne strši u nebo
pokazujući mi gdje se nalaziš ti,
ma gdjegod se našao ja.

Glumim da sam pjesnik,
a zapravo sam razbijač.

Nema komentara :

Objavi komentar