petak, 23. studenoga 2018.

dr. sc. Daša Poredoš Lavor | Katarina Budić: Zapisi za poslije


„Imam rak“, rečenica koju ne želimo ni izgovoriti, ni čuti. Izaziva strah, a ponavlja se sve češće. I što tada? Ignorirati ili prihvatiti i boriti se?

Sara, mlada žena oboljela od raka dojke, nakon operacije odluči pisati o bolesti i oboljelim ženama. Na nagovor Jule, žene liječene od raka koju upoznaje u bolnici, odlazi u njezino selo na oporavak u staru drvenu kuću. Mjesto na koje je došla je mjesto iz njezinog sna koji se često ponavlja. Sara upoznaje staru kuću, ljude i običaje sela, bolesne i zdrave žene i polako otkriva vezu svoje obitelji s mjestom na kojem se našla. Prošlost i sadašnjost isprepliću se u priči o bolesti, ozdravljenju, podršci bližnjih, ljubavi, prijateljstvu, baštini, potrazi za korijenima i vječnoj borbi sa samim sobom i svojim strahovima. I kad liječenje završi, moramo krenuti dalje obogaćeni novim iskustvima, susretima, prijateljstvima. Kako poslije? Odgovor je možda u ovoj knjizi koja nudi zapise za poslije, svima.


Nakladnik: Medicinska naklada, Zagreb 2018.



O Zapisima za poslije…

Čitanjem Zapisa za poslije počastila sam se u vrijeme blagdana  -  između Božića i Nove godine 2017. Iako je ovo briljantno štivo iznimno privlačno i čitljivo – u čitanju sam uživala nekoliko dana kako bih nakon svakog pročitanog dijela imala priliku promišljati o njemu, tražiti paralele i poveznice s univerzalno primjenjivim obilježjima u sadašnjosti svima nama …

Autoricu Zapisa (kako ću ih za ovu prigodnu ukratko zvati) poznajem godinama. Profesorica Budić (tada Miletić) sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća udahnula mi je želju za pisanjem, dramskom i literarnom ekspresijom koju kroz ljudo-pomagačku profesiju njegujem i danas. Naime, profesorica Budić bila je moja profesorica tada zvanog hrvatsko-srpskog jezika i književnosti u osnovnoj školi.

Zapisi sadrže obilje emocija, iskustava, opisa situacija, strepnji i nadanja nježno obavijenih suptilnošću autoričine snage uma koja nas prati u sadašnjosti, vraća u prošlost i hrabro vodi u budućnost. Slike, boje, mirisi, okusi, dodiri i pokreti Zapisa bude sva naša osjetila, potiču nas na promišljanja i vode nas u svijet svima nam poznate gorčine iz koje smo mi žene, na ovaj ili onaj način uređenom upornošću ili naučenim borbenim duhom, morale izaći kao pobjednice – jer sve smo mi i Jule, i Sare, i Eve, i Nade, i Ane, i Mare, i Milke …

Ovo zaista sjajno djelo izašlo je iz duše i potrebe da pomogne drugima – pružajući ruke moćnih riječi koje ohrabruju, nježno miluju i tješe sve nas koje su zadesile razne životne situacije u kojima smo bile ranjive, same, izgubljene, nesretne, trenutno poražene i u potrebi za podrškom. Čitajući Zapise možemo osvijestiti spoznaju da nikada niti u tuzi niti u ranosti nismo same – uvijek su uz nas znani i neznani prijatelji, vidljive i nevidljive niti podrške, izgovorene riječi i uvijek prešućivane tajne koje smo pozvane otkriti – kako bi nas učinile jačim i hrabrijim ženama.

Zapisi ohrabruju, emotivno osnažuju, daju priliku za razvoj uvida i samo-uvida, potiču sve pozitivne snage, duhovno oplemenjuju, socijalno nadograđuju … Potiču naše samopoštovanje i samopouzdanje, vraćaju povjerenje, potiču na akciju, nude moguće rješenja – a na čitateljima je da ih prepoznaju i prihvate.

Ovo izvanredno djelo ima sve odlike teksta kojeg popularno volimo nazivati psihologijom pomoći i samopomoći – koje ima dodatnu dimenziju, a to je komponenta tradicije koja ga obogaćuje iskonskim vrijednostima ljepote življenja života kada su vladale izvorne ljudske vrijednosti. Biti drugačiji nikada nije bilo jednostavno – to je uvijek dobivalo jednu posebnu društvenu notu koju nije bilo lako nositi u emotivnom smislu. Kada pročitamo Zapise dolazimo do spoznaje da ništa nije bilo teže od sumnje i gubitka vjere u sebe, te da ništa nije ljepše od prijateljstva, jednostavnog života i ljubavi koje možemo svi svakodnevno živjeti – samo ako si to dozvolimo i stavimo u prvi red životnih prioriteta.

Zapisi su preporučljivo štivo za sve žene koje su odlučile raditi na sebi u emotivnom, duhovnom i socijalnom smislu; za sve one kojima je potrebna pomoć i podrška da u trenutku kada su umorni i posustaju – učine korak naprijed. Muškarcima koji žele upoznati dušu hrabre žene koja mu je vjerna životna pratilja preporučujem čitanje Zapisa jer na taj način mogu postati bolji ljudi cijeneći ono (točnije Onu) koja mu predstavlja glavni oslonac u životu. Iskrenost prateća mnogim emocijama, strahovima i borbama daje iznimnu vrijednost štivu koje može poslužiti kao svojevrsna stručna literatura svim profesijama u području medicine, psihosocijalne podrške, duhovnosti i rehabilitacije jer omogućuje produbljenje spoznaje o tome kako proces liječenja i rehabilitacije učiniti smislenijim, svrsishodnijim i uspješnijim.

Srdačno zahvaljujem autorici ovog jedinstvenog djela što nas ohrabruje i vodi kroz život u kojem niti jedna prepreka nije nesavladiva, u kojem niti jedna duša nije sama i u kojem na svako životno pitanje možemo odgovoriti prihvaćanjem izazova. Hvala Vam Katarina na svemu što činite za sve nas.

Uz iznimno poštovanje i s ljubavlju,
dr. sc. Daša Poredoš Lavor 

Sisak, prosinac 2017.

Nema komentara :

Objavi komentar