Čudesna je ljepota cvijeta.
No vide li je bumbar ili leptir
koji se na njemu hrane?
Ili vide tek boje kojima ih cvijet
doziva k sebi?
I čudesne su boje neba:
jutarnja rumena pa tirkizna,
večernja crvena pa tamno plava.
I modra, ah, modra boja jasnog dana.
No zvjerad ne diže pogled k nebu
i ne pita se zašto je nebo plavo.
Čudesni su pogledi
s planinskih vrhunaca.
No uživa li kondor u njima
Ili mu služe tek kao promatračnice
s kojih traži hranu?
I Mjesec je čudesan,
to svjetlilo noćno koje toliko često
zaluta u pjesme
(pa, evo, i u moju),
to dijete sraza iz kojega se rodilo
partnerstvo njega i Zemlje,
a koja od tada na njegovo kruženje
odgovara disanjem oceana.
I oceani su čudo
i plavetnilo njihovo što se vidi iz Svemira
i mora, i jezera, i rijeke.
I voda je njihova čudesna
u kruženju svome.
No najveće je čudo um koji postavlja pitanja:
Zašto cvijet ima boje?
Zbog čega je nebo plavo?
Zašto su planine visoke?
Kako je nastao Mjesec?
Što je to voda?
I još je čudo što se s nalaženjem odgovora
taj um ne prestaje čuditi,
već o čuđenju ispjeva pjesmu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.