Fotografija: Nikola Wolf |
Tako svježe jutro, i mi smo još živi.
Cvrčkov takt u zglobu škripavo se glasa.
Na put treba poći, ne časeći časa:
Svi putevi vode k nekoj perspektivi!
Tako svježa voda; kiša iznad Troje.
(Postoji i ono, što ne vide oči).
Crven rubac strasti plijesan ne rastoči.
Kamo god okrenem, uvijek nas je dvoje.
Tako blistav dan se isprede iz mraka.
Imaj se i idi, sve ti je od volje!
Zatvara se trošna škola mrzovolje.
Urica u srcu srebrno tiktaka.
Takav brijeg i sjena što gura bicikl.
(Pobjednički lovor negdje brsti koza).
Otječu kroz vene umor i nervoza.
Željezo se staro pretvara u nikal.
Takav um , što pjesmu niotkud iznjedri.
Orah, badem, lješnjak, pod zubima krcka.
Prosinac pod oknom, a duh nam je vrckav.
Tako blizu kraj je, a mi smo još vedri.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.