nedjelja, 4. studenoga 2018.

Božica Jelušić | Do I Know You?


Zanima li vas kakvi su ljudi, koje mislite da poznajete, budući da su neprestance izloženi "javnom oku"? Zapravo, oni grade i podržavaju neku sliku o sebi: najčešće je to o dinamizmu, vitalizmu, uspješnosti, preskakanju prepreka, optimističkoj perspektivi, potom o darežljivosti, altruizmu, zauzimanju za boljitak zajednice, o kreativnoj nepresušnosti (tekstomat), o izuzetnosti u svemu i "iskakanju" iz općih pravila i gabarita. Imala sam mnogo prilika poznavati takve ljude izbliza. Nastupala sam s Nobelovcima (na Struškim večerima), s Herderovcima, Pulitzerovim laureatima, perjanicama nacionalnih književnosti, upoznala naše bardove i laureate, pisala o njima, i tako je prošlo pola stoljeća aktivnoga, stvaralačkoga života.

Danas živim na selu, i u malenom gradu, koji jedva, na tijesno, udovoljava parametrima "gradskosti". Snalazim se, ponajviše mi fali razgovora, polemika, smislenog "bistrenja tema" i kreativne razmjene.

Djelujem na gornjehrvatskom prostoru, imam svoj krug, mentoriram neke darovite ljude, spisatelje i slikare,čini mi se uspješno. Imam omiljena mjesta u koja redovito odlazim, od Martina na Muri, Štrigove, Vinice, Varaždina, do Virovitice i Orahovice. Usudila bih se reći da mi na tom prostoru ni jedna darovitost nije promakla.

Inače, privatno, teško kombiniram razinu svojih obaveza, rokove, dužnosti i raspoloživu energiju. Imam "numeričku disleksiju", u trajnoj sam zavadi s datumima i brojkama, što ponekad izaziva poprilične neprilike. Ovisna sam o odlascima u prirodu, o povremenim putovanjima i o količini dobrih knjiga oko mene, što podrazumijeva i stanovitu razinu privatnosti, teško dosegljivu. Pišem svaki dan, i kad sam bolesna (kao danas), i kad sam u minusu volje i energije. Jednostavno: Sjednem, otvorim knjige i notes, odradim ono što sam namislila. Moj su minimum 2 kartice dnevno, maksimum 15 kartica. U čitanju također imam stanovite norme, no to je zanemarivo. Često čitam iste knjige po nekoliko puta: Milosza, Hamvasa, Tourniera, Bachelarda, Ciorana, Barnesa.

Često sam melankolična i zlovoljna, no to su časovite faze i ne traju duže od nekoliko sati . Kao pravi Strijelac, zapravo sam "naivni optimist" i nikad ne mislim da bi se "ono najgore" moglo dogoditi meni ili mojima.Rado pomažem (došla je Jasminka iz Stiske po 30 kn u međuvremenu, uhvatila je vibru!), i rado priznajem da su mi prijatelji i sklone duše omogućili ostvariti većinu mojih projekata, koje nitko ne bi mogao sam izvesti i ostvariti. Obožavam inteligentne ljude, sa smislom za humor, nezavisne od "javnog mijenja" i svake malograđanštine. Sloboda je najvažnija vrijednost moga postojanja. Prijemčiva sam na lijepu riječ, ali odmah prepoznajem laskanje i "uvlačenje", koje prestanem slušati na prvoj rečenici. Volim da mi kažu: "Odlično se držite", premda mi zglobovi i ogledalo svako jutro ispostave čist račun, pa točno znam kako stvari stoje "po tom pitanju".

Uglavnom, sviđa mi se kad ono Englezi, nekome tko im upadne u spiku, u auru i u blizinu, pa kad počne neku svoju "priču", jednostavno prekinu taj upad i pitaju, uzdignutih obrva: "Do I know you?", to jest: POZNAJEM LI JA VAS? Naime, to je ključno pitanje naših relacija, stvarnih i virtuelnih: Poznajemo li se mi, uopće? Imamo li barem želju da se upoznamo, kad slika ispadne iz rame i kad se oljušti sva ta pozlata?

Flora Green

Nema komentara :

Objavi komentar