Kolumne

ponedjeljak, 8. listopada 2018.

Slavica Sarkotić | Samotna večer


I dan prođe i padne večer
A bijaše dan vedar i medan
Onaj baš pravi, od stotinu jedan
Tada ga poklopi tama kao glečer

I odjednom se nebo stušti
Spužvom prebriše svjetlost dana
I stakla plaču poprskana
Od kiše što nemilice pljušti

I slika dana polako blijedi
Niz prozore slap se slijeva
Nevidljivi Pastir negdje pjeva
O životu što zlata vrijedi

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.