Kolumne

srijeda, 17. listopada 2018.

Milan Frčko | Skladna ljepota


Foto: Nikola Wolf.

Raslinje živih boja prekriva rijeku,
izbija iz vode, njiše se s valovima, prepušta se ćudima rijeke
i pokorava se zapjenjenoj vodi koju stvara maleni vodopad.
Na nakupinama šljunka, u rasprskanoj vodi,
prelijevaju se sunčane zrake.
Lopoč, vodeni ljiljan i trska ukrašavaju obalu
svojim raskošnim sagovima.

Stari, nesiguran most, sklepan od trulih balvana,
sa ponekim stupom pokrivenim cvijećem
i s ogradom koja je obrasla bujnom travom
i baršunastom mahovinom, nagnuo se i samo što ne padne
i ne uroni u rijeku; drveni čamci,pjesma ribića koji na vatri peku šarane,

ribarske mreže, divlje patke što čiste perje na šljunku ili u šašu,
i  odsjaji sunca na krupno zrnatom pijesku što ga nanosi rijeka.
S druge strane mosta izranjaju seoska domaćinstva,
odvojena voćnjacima, pašnjacima i vrtovima s gnojištem,
kokošima i pijetlovima koji koračaju po putu
i ostavljaju dojam da nekud putuju.

Posred izduženih livada trepere krošnje mladih i starih topola
a između njih se uzdiže stara crkva, puna neke simbolike.
Stari orasi pod toplim nebom i prozori ispunjeni cvijećem
ljudskom oku osvježe pogled u svakom trenutku.
Skladna ljepota bliska je pjesnicima
i odveć daleka za površne ljude.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.