Umiri se, neka ti zaokupi oči sve što može ispuniti srce
skoro me zaboravi, zaboravi me cijelog
ali ne utišaj zvuk mojih cipela u noći tvog srca
u kojoj još uvijek postoji moja klupa i gdje topao je prosinac
dok se divim svemu što si dotakla snježnom pjesmom
Umiri okovanu kosu pokušajem da poletiš
Ne zahvaćaj rukom više zemlju nego li nebo
Ponekad smo poput vatre, nestrpljivi da postojimo što primjetnije
Ne slijedi put dima, ti si dijete mira sveprisutno u tišini
Ako si još u grču, pa zastaneš često
kao u nekoj igri što će prijeći u životno pitanje
Neka te pomisao da sva moja dobrota počiva u tebi
otrgne od tog zlonamjernog zagrljaja
Budi slobodna od stvari i ovog života
Oči sklopi i ugledaj jedini pravi svijet
Pogledaj pomnije, krila ptice svezana su za nebo
Sloboda je izazov...
Tijelo je teško, ali ispod njega sve lebdi
neopterećeno svitanjem i zalaskom dana
Kreni bez straha putem koji se ne vidi
Kreni u sebe, ne idi tamo gdje te pustinja hrani
Ništa ti se neće dati ako prvo ne naučiš sanjati
Osjeti prisutnost voćnjaka na rubu duboke gladi
Ne moli da se vječnost spusti na tebe, moli da ti prolazno srce
u ovom životu nešto dobra uradi
jer ako je osmijeh jedro tvog broda
neka lijepa riječ bude vjetar što te pokreće
kako blagoslovljena zemlja bit će ta po kojoj ploviš
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.