subota, 29. rujna 2018.

Zdenko Capan | Anagramirana poezija: Notturno, Jutro


NOTTURNO

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.

A.G. Matoš


JUTRO

Sviće. Krič sićušna pjetlića para
Zore cik,
Magla sjenom u mašti stvara
Siv, sablasni lik.

Čuje se žablji kor stoljetnih bara,
Sovin avetni krik,
Let sivim svodom kljunata para,
Svojstven ćurlik.

Lijeno se proteže pas,
S ceste bič i kas,
Zanosni njisak rasna vranca.

Snen gaj
Ćuti nov sjaj;
Turobnu maglinu probi tračak sunca.

Zdenko Capan

Nema komentara :

Objavi komentar