petak, 28. rujna 2018.

Slađana Benkus | Tvoje je vrijeme stalo



Nakon dugo vremena sjela sam na tvoj krevet, kraj tvoje slike.
Tvoja je soba još uvijek ista.
Sve još stoji kako si ostavila, kao spomenik.
Tvoje stvari, tvoje slike, sat koji još uvijek otkucava vrijeme,
a tvoje je vrijeme stalo.
I moj jastuk na kojem si ispustila svoj zadnji dah.
Još sam ljuta na tebe!
Gledam te, a ti ne pričaš sa mnom.
Zovem te – ti se ne odazivaš.
Još sam ljuta na sebe!
Ne mogu, ne želim te pustiti da odeš.

Ostavljam ti otvorena vrata,
dajem ti srce koje noćima plače za tobom.
A ti se ne odazivaš.
Još sam ljuta na tebe!
Odjednom si otišla.
U tvom zadnjem pogledu još uvijek sam vidjela nadu.
Kad sam te zadnji put poljubila na tvom sam naboranom čelu,
pod usnama, još uvijek osjetila snagu.
Grlila si moj jastuk.

Još sam ljuta na tebe, oprosti mi.
Ne želim te pustiti da odeš!
Ne želim zatvoriti vrata za tobom!
Ne želim zaustaviti sat koji još uvijek otkucava vrijeme
kao da ne zna da
tvoje je vrijeme zauvijek stalo! 

Nema komentara :

Objavi komentar