Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
srijeda, 12. rujna 2018.
Luka Tomić | Ti si moja mekoća
U kamenu života ti si moja mekoća,
moj pad na tvoje perje se hvata
i nikad ne saznam koliko dno može boljeti.
Dijete sam u grudima tvog jata.
Glavu na dno mogu položiti
i s ovog gluhog mjesta
čuti snagu svijeta da usmrti kad hoće,
ma da me i taj život odmah ubije
dao mi je tebe,
morao je i on jednom voljeti
ako je volio makar trzaj lista na vjetru,
kad me bol savije kao nikad prije
ja neću bacat kletvu
jer u kamenu života ti si moja mekoća.
Ljubav mi je darovala ono
što ni jedna moć neće nikada,
ljubav je darovala važnost mom glasu
da dopire do tvoje duše,
kad te tuđe srce gleda kao svoje
to je blagoslov.
U kamenu života ti si moja mekoća
suza nek' se razlije, ali neka me ne traži
moj mir je živ, u gluhoj noći kao glas
u mrkloj noći kao svjetlo,
u šaci držim toplinu s tvog lica ubranu
i nemam jasnu sliku koliko u vapaju tužnog sata
dno može boljeti.
U kamenu života ti si moja mekoća
dijete sam u grudima tvog jata.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.