četvrtak, 6. rujna 2018.

Kristina Kemešić | Suza života



U predivni Patras smo stigle potpuno nepripremljene, unatoč silnim pripremama kroz koje smo morale proći. Dokaz je to da nas najvažniji trenuci života uvijek ulove nespremne. Prikradu nam se s leđa i održe lekciju. Neka mjesta jednostavno imaju svoju dušu, odvojenu od duše ljudi, naših tragedija i naše boli. Svaki kamen toga grada slanim je vjetrom prenosio svoju stoljećima stvaranu čaroliju. Da nije bilo tragičnosti toga mjesta, ovo bi bio odmor mog života. Iako sam  znala da će rad s izbjeglicama od mene zahtijevati iznimne napore u svakom smislu, nisam ni naslućivala koliko će me iz korijena promijeniti. 

Od prvoga dana, unatoč nesnosnim vrućinama, radile smo punom parom. Ja sam bila zadužena za palete s hranom koje su brzo morale biti raspakirane kako hrana ne bi propala na vrućini. Jednom sam tako psovala sama sebi u bradu dok sam šarenom maramom brisala znoj s čela, kad sam u kutu iza jedne palete spazila dva znatiželjna oka. No spazila su i ona mene te panično pobjegla prije no što sam uspjela bliže prići. Danima je trajalo njezino ispitivanje terena. No ako se na išta možemo osloniti, to je dječja želja za slatkišima.

Jednim sam Snickersom kupila njezino povjerenje, a Haya je svojom razigranošću i djetinjom nevinošću kojom je skrivala duboko ukorijenjenu tugu, razoružala mene. Ovo sedmogodišnje čudo nije znalo engleski, ali je znalo dovoljno da užica čokoladicu. Vodila sam ju na kupanje svaki dan pred zalazak sunca. I svaki put bi me do duše ogolio njen dugi pogled u daljinu preko mora, njezine suze i smiraj kad bi mi u rukama na tren zaspala. Jednom je prilikom s nama išla i Sirijka koja je odlično govorila engleski pa sam iskoristila priliku da uz njezinu pomoć saznam više o Hayi. Saznala sam da njezino ime znači život, premda je na putu do Grčke čak 7 puta bila u neposrednoj životnoj opasnosti. Ispričala mi je i priču koju je njoj baka pričala pred rastanak. I tada sam shvatila značenje njenog malog rituala na plaži. Baka joj je govorila da ma gdje u svijetu bila neka pusti slanu suzu u slano more i pogledom je pošalje preko horizonta i da će se morske vile uvijek pobrinuti da njezinu suzu baki morem prenesu i tako će ih obje more zaliječiti. Njezin je život oduvijek bio povezan s velikim plavetnilom mora.

Hayin je otac predavao pomorsku biologiju na lokalnom fakultetu, a cijela je obitelj najveću sreću pronalazila u ljetnim putovanjima na morsku obalu gdje bi slušali njegove priče o čudnovatim bićima iz dubina. Kad je situacija postala preopasna za djevojčicu njezinih godina, upravo su je preko mora poslali u novi život. More joj je na tom putu oduzelo dvije starije rođakinje, usadilo joj strah od smrti u nevine kosti, ali joj je istovremeno pružalo utjehu svaki put kad bi se sjetila bakine priče. Upitala sam ju jednom zašto se ne boji mora, znajući što joj sve može oduzeti. Samo mi je kroz suze šapnula da je more njezin jedini preostali dom.

________________________________________

Pobjednička priča Međunarodnog ljetnog natječaja


⛵Vezane objave: Međunarodni ljetni natječaj za kratku priču do 500 riječi

Nema komentara :

Objavi komentar