Dnevnik (ne)obične djevojke 2.

Nastavak priče...


Piše: Božana Ćosić

Razgovor s mamom nastavio se u očekivanom smjeru. Rekla mi je da je priča o njezinim bivšim ljubavima bila zezancija, prisjećanje prošlosti u kojoj su i ona i Svenova mama bile neozbiljne i nezrele. To sam shvaćala i bilo mi je posve jasno da je i moja mama imala ljubavna iskustva kojima se nije mogla pohvaliti. No ono što me je i dalje mučilo bilo je pitanje njezina i tatina odnosa. Ako bi mi rekla da se ništa nije promijenilo među njima, to bi bila čista laž, jer itekako se dosta toga promijenilo. Skupila sam hrabrosti i otvoreno je pitala imaju li ona i tata kakvih problema. Prvo se čudila mom pitanju, a onda rekla da nemaju. Njezino objašnjenje zapravo se svelo na nešto što bi trebalo biti uobičajeno. Imali su puno posla što je bilo dovoljno da malkice zanemare jedno drugo. Nije tek tako voditi vlastiti restoran i iscrpljenost oko svih zavrzlama pa i samog rada morala se negdje odraziti. Ali to ne znači da se manje vole i da su se uistinu udaljili, samo nemaju vremena pružati si međusobnu pažnju kao što su inače.

Ne, nije mi to bilo dovoljno dobro objašnjenje. Jedno je kada ljudi nemaju vremena, kada su iscrpljeni pa se prilagode tome, a drugo kada posve nestanu trenuci koje ničime ne mogu opravdati kao što je osmijeh i pogled koji govori više od tisuću riječi. To je kod njih bilo svakodnevno. Tek samo u prolazu bi se nasmiješili jedno drugome, namignuli i slično. A sada je to posve nestalo. I ne, nikakve obveze to nisu mogle tako posve maknuti.

Naravno da sam počela istraživati. Na red je došao tata da s njim popričam. Ali bit će to posve drukčiji razgovor i neću mu spomenuti razgovor s mamom. Samo bi još trebalo da mu stavim bubicu u uho i da od „šaljivog“ razgovora između mame i Ivane načinim nešto užasno. Stoga sam, kada sam ulovila priliku nasamo, otpočela opušteni razgovor o prošlosti. Pitala sam ga glupo pitanje kako je upoznao mamu. Naravno da sam znala kako su se upoznali. Ali izvukla sam se rekavši mu da zapravo mislim kako je njihova veza funkcionirala na samom početku. On je to shvatio na način kao da sam ja sada u nekoj dilemi i pokušavam saznati kakve su zapravo ozbiljne veze. Istina, malo mu je bilo čudno što nisam o tome pričala s mamom, no i tu sam se snašla pa mu rekla da jesam, samo želim čuti i njegovu verziju priče, to jest, priču iz njegova pogleda. I kada mi je počeo pričati, sve se poklapalo s maminom pričom. Ispočetka nije bilo jednostavno upravo zbog nevolje s Glamurom, ali su na koncu pobijedili, odnosno, njihova je ljubav bila jača od svega. Međutim, u jednom mi je trenutku spomenuo Borisa i kako im je uistinu dosta pomogao, a onda rekao nešto od čega mi se zavrtjelo u glavi. Rekao je da se prije otprilike mjesec dana Boris vratio i da ih je posjetio u restoranu. Navodno je bio u Njemačkoj, a sada se odlučio zauvijek vratiti i na neki način smiriti. Ono što me zabrinulo bila je činjenica da se nikada nije oženio. Nisam mogla ne pomisliti da nikada nije zaboravio mamu...