Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
ponedjeljak, 20. kolovoza 2018.
Tomislav Domović | Molba
Volio sam i sunce i mjesec
I dan bez sunca i noć s progutanim mjesecom
Volio sam i djecu i starce
Ciku i šapat
Volio sam pjesme i bajke
Bajkovite pjesme i raspjevane bajke
Volio sam i prijatelje i neprijatelje,
Prijatelje jer prilaze, neprijatelje jer su otišli
Volio sam suhi kruh i prvoklasni krvavi biftek,
samilost vina, tugu rakije,
čovjeka bez vjere, a s Bogom u očima,
čovjeka u molitvi i njegov grijeh što nekomu vratio je vjeru u ljubav
volio sam žene iz sna i žene sa snom u dodiru
volio sam dane bezbrižne, mrvu raja udrobljenu u jutro
a i dane teške sam volio,
breme u kojemu kalila se izdržljivost
i život kakvog bih bez imalo srama mogao prenijeti u smrt
volio sam i let i pad;
u letu pogled snu u oči
u padu vidik u pucanj istine
i još koješta sam volio
dugo bi, dugo potrajalo nabrojiti sve što i koga sam volio,
a osnovna misao bi se raspršila:
nek mi oproste svi koje ne stigoh voljeti
u drugom životu bit će vremena
tamo samo se voli
Labels:
poezija
,
Tomislav Domović
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.