petak, 17. kolovoza 2018.

Sven Adam Ewin | O Arsenu usput



Na današnji dan, nekim putem tijesnim kroz jesen,
njega je odnio vlak.


***

veljača predvečer
u zagrebu počinje sniježiti

zaključujem
za opis dva beskraja
budimo realni tražimo nemoguće

godina je 2018.
je li danas ponedjeljak?
ili petak?
nemam pojma ali kome je to bitno?

prolazim pored kavane korzo na uglu ilice i gundulićeve
pred kojom zvonko golob još uvijek pokušava pripaliti cigaretu
dok mu lijepa irena pridržava strgani kišobran
i recitira prèverta na uho godina je 1965.

lažem
to je samo lijepa iluzija

ne nije iluzija
opet lažem
oni su
ne lažem

zvonko konačno uspijeva pripaliti cigaretu
u to je vrijeme pušio „karmen“
povlači duboki dim
irena mu dodaje kišobran
u tom dimu nju je nešto snažno pogodilo
ona odlazi prema kazalištu u grčevitom plaču
za ime boga koliko će još izdržati?

a on?
zvonko?
ah mislim da će na trg republike
u klubu književnika čeka ga arsen

zvonko se penje stubištem
ulazi
lijevo u kutu sjedi mihalić
s njim su slobodan novak i matko peić
piju špricer mihalić upravo skida pepeljare s očiju
i briše ih maramicom

za drugim stolom mladi tito bilopavlović
pred njim porcija fileka i dva deci crnog
švrlja penkalom po ubrusu sa cvjetićima
svoju antologijsku:

"jesam li zaslužio žar sunčani - čašu vina
ja koji osim tuge nisam iskoristio ništa
koji sam oduvijek bio između odluke i čina
između toplih soba i hladnih svetilišta“

arsena nema

gle stvarno arsena nema
a i kako? pa godina je 2018.

k vragu
snijeg naglo zgušnjava
reci na koju ćeš ti stranu svene?

___________________________________

Arsen Dedić (28. juli 1938. - 17. august 2015.) bio je hrvatski kantautor zabavne muzike i pjesnik.

Nema komentara :

Objavi komentar