Duboko
baš tamo gdje svjetlo ne može
moji snovi spavaju zaboravljeni
Prodao sam ih nevjernicima.
Sad igraju se s njima na poljima uvelog cvijeća
i ništa, baš ništa ne govore.
Zaboravili su da riječi postoje.
Samo se smiju i urlaju nerazumljivo kroz zube.
Visoko,
visoko iznad, na površini
moje tijelo raspada se danima.
Komad komadić postaje i u prašinu pretvara se.
Nestaje s vjetrom.
Nestaje u nemirnim vodama sna.
Pokušavam zaspati,
ali ne ide.
Prodao sam snove nevjernicima
i sad ih budan tražim posvuda.
Izgubio sam sve kontakte
sve ponude i zahtjeve.
Duboko, dublje,
najdublje,
tamo gdje hladno je,
čujem snove kako plaču.
Zovu me!
Tražim i tražim danima.
Ništa više ne osjećam,
ne vidim i ne čujem.
Nepodnošljivom lakoćom tama obuzima sve.
Kažu,
što se proda, tuđe postaje
i više se vratiti ne može.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.