četvrtak, 9. kolovoza 2018.

Igor Petrić | Evo


Samo malo poticaja treba
i sve nestat će.
Svi problemi, sva nadanja,
ništa neće ostati.

Igrališta ljudskih sudbina prekrivena pepelom
opet zjape prazna.
Sve čini se tako jednostavno,
veliko i bijelo, ali nije.
Pogledaj kroz nebo izbrisano,
vidjeti nećeš ništa.
Koraci prazni,
napuštena naselja i ulice.
Osjećaj besporočnosti opijen dosadom
vlastitog egoizma,
kojeg ne razumiješ i ne prihvaćaš
kao konačno rješenje,
oduvijek guši.

U daljini glazbenici sviraju
posljednje taktove zabranjene rapsodije
neposredno prije tvog odlaska.

Odluku večeras moraš donijeti.
Ideš ili ostaješ?
Ostaješ ili ideš? Ideš-ostaješ, ostaješ-ideš?
Jednostavno, zar ne i ti to jako dobro znaš,
Prilika je…
samo prije toga moraš dobro odabrati meni.
Meso kojim si se do sada hranio
odavno se pokvarilo
iako si se od njega
dobrano udebljao.

Trebao bi… ali čemu se truditi kad
sve nekako,  sve svejedno je
i ostat će tako
skriveno u zaboravu
nedovršene priče
SUDBINE
tvoga života.


Zaboravi!

Nema komentara :

Objavi komentar