 |
| Ilustracija: Katarina Henc |
za Sonju Smolec
Po prašini smo gazili vreloj,
Kukuruz žvačući napola pečen.
Kao što dolikuje družini smjeloj,
Ljubili breskvu u obraz natečen.
Kraj mlina igrali se, loveći žabe,
Smolav put risali kroz polje duhana.
Tepci ne bijasmo niti barabe,
Već đačka družina razigrana.
Ogrozdi, kruške i modre šljive,
Bili su naši po cijelom selu!
Ne pamtim boje crne ni sive,
Na tome prazničkom karuselu!
Majčinske ruke, očinski zanati,
Za nas su stvorili svijet slobode,
I nitko nije htio ni znati
Kamo od raskrižja putevi vode.
U rujnu školsku smo užinu jeli,
Zavidni ptici na tankoj grani.
U klupe škripave potom svi sjeli,
Remenjem dužnosti već opasani.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.