Kolumne

ponedjeljak, 9. srpnja 2018.

Nena Miljanović | Ja, origami



Svakoga jutra
Po prvim probuđenim pticama
Stigne mi po jedno tvoje zvučno pismo
Godinama
Cvrkuću ili grakću i donose mi taj glas od tebe meni
(ili je od mene prošle meni narednoj
sve je moguće ako si nemoguć
i veruješ u papirne ptice
i slovo ljubavi pisano po sećanju na smrt)
Svejedno
Primam tu poštu na post restant prevare
(šta je poezija do prevara
ta pisma koja pišemo od nekog sami sebi
i pravimo se da postojimo
i da je život to izmišljanje ljubavi)
Jer nemam drugi izbor
Ni način
Da ti budem

Pišeš mi o svemu
(opet lažem)
Do sitnih dnevnih pojedinosti
Učestvujem tako u tvome trajanju
Od pisma do pisma
I ja trajem
Od jutra i buđenja kad mi stignu
Do mesečeve samoće pred novi san
Kad ih otvaram i tumačim
Napola izbrisanih slova i pobrkanog smisla
(Tako je to sa snovima
Od sunčevog izlaska do zalaska
Izbrišu pola od onog što spavanjem napišu)
Svejedno
I od to pola sam cela
Ptica
Pismo
Pesma
Origami žena
Koje nema
Dok je diktiran san o tebi ne ispresavija

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.