nedjelja, 8. srpnja 2018.

Luka Tomić | Želim da znaš



Želim da znaš
zbog tebe je kiša stala
a bila je vrijeme što me struže po očima
kao oštrim noktima.
Želim da znaš
zbog tebe je mir pronašao moju ulicu
i nacrtao utjehu tužnom licu.
Želim da znaš, sve je u redu
ionako nisam očekivao tvoj zagrljaj.
Raj tako daleko odvuče svoje grudi od mojih.
Želim da znaš, tvoj dodir čuvam kao mladi život
u svom životu
iako sam bespomoćan i malen.
(Ni najodlučniji korak ne prilazi nebu.)
Sretan sam što te znam.
Moj svijet se ozari tvome hodu
i prigrli ga kao vodu s kojom će narasti
u nebo milostivo prema sanjarima
Želim da znaš, sva ta praznina između nas boli
jer je ljudska glupost.
(Sva bespuća nekamo vode i negdje su mjesta poznata.)
Daljina bježi od mog poklona jer tebi potpisujem rastanak
koji nije ovjeren kod srca
Smrt susreta ne povlači i smrt ljubavi
i taj ugovor je ništavan.
Želim da znaš, nikad nisam sam otkada tebe znam.
Rjeđe dišem, a više sanjam.
Nebo sam tvome licu
i razigrana svjetlost u najdražem oku.
Sva priroda stisnuta u tvom tijelu, to sam ja.
Želim da znaš, ova moja rana nije žedna plača
već kao tiha, mala uvala otkriva postojanje daljine.
Daljina boli jer je blizina koja luta.
Želim da znaš, moja toplina uvučena u riječi
toplina je što ti rumeni obraze.
Znaš, dan će nas jednog dana izbaciti iz sebe
i tada će se potvrdit ono u što sam siguran.
Ti si vječnost što živi u meni
a ja tvoja misao da te netko zauvijek voli.

Nema komentara :

Objavi komentar