ponedjeljak, 16. srpnja 2018.

Gordana Vlašić | Uz put























Osakaćena nepopravljivom štetom
svega što dotaknem
zaboravljam ljepote koje su me
ponekad darivale.
Bježim.
U uspomenama koje mi pamćenje nudi
kako mu odgovara
i kojima vjerujem,
izmjenjuju se želje i stvarnost
pa se više ne snalazim.
Izgubila sam vjerodostojnost,
putovi mi se pomiješali
i tako,
samo po trenutku i bez učešća volje
puštam se.
Upozorena sam na moguću štetu,
a ja ipak vjerujem svojoj prosudbi
i tuđoj zavisti.
Kad bih bar mogla svrnuti pogled
s pravocrtnog.
Trebaju mi tratinčice uz put.

Nema komentara :

Objavi komentar