nedjelja, 10. lipnja 2018.

Luka Tomić | Učinio sam više


Gdje je sve savršeno napravljeno za tebe
Učinio sam više
Do kraja života opis tvoj bit će od neke veće sreće
koju moje vrijeme neće obrisati
Ne mogu puno toga vidjeti preko visokog zida u
sve očitijem zalasku
nešto malo neba, obris nade i komadić snage
da priznam koliko mi tvoj usne drage znače u svijetu
što se ruši i obnavlja
Pod navalom budućnosti obori mi pogled
neka padne u mir koji mi donosiš borbom
jer nikada lom nije bio lom pored tebe
uvijek su to bili domovi koje naselim zahvalnim ljudima

Zbog tebe, samo zbog tebe, žuto sunce bi trebalo imati dušu
pa čim ti bez dopuštenja dodirne lice
da mu se ruke odmah postide
Ovako te grije kao svaku stvar na svijetu
to je nedopustivo, ti nisi običan odsjaj svjetla
koji bi mogao izrasti bilo gdje
ti si trenutak svjetla kad uđe u oči
kojima je mrak bio sve

Kako da ti napišem pjesmu o petom godišnjem dobu
koje se stvori kad srce svoje koliko god mogu
približim srcu tvome
S tobom ne želim znati da li se život nastavlja
jer s tobom nije strašno umrijeti u zagrljaju
koji se činio bez kraja

Nepoznat sam pjesnik, radnik, a ne mislilac
ali ako sam za tebe slavan, i u stihu rašivenom
ako slutiš želju da te opišem svime što je ljubav
ako me shvaćaš i kad se povlačim poput oseke
ako me čuješ i kad usred pustopoljine uzvikujem
da cvijeće počelo je rasti iz utrobe zemlje jer se dogodio tvoj trag
Onda živio sam ono što mi je duša otkrivala
i učinio sam više, jer sve što sam učinio bila je ljubav

Nema komentara :

Objavi komentar